Glavne sankcije koje su Sjedinjene Države uvele protiv Rusije utjecale su na uvoz nafte i plina. Velika Britanija ne zaostaje mnogo za svojim zapadnim susjedima i postupno ukida slične opskrbe, planirajući prijeći na potpunu samodostatnost do 2023. godine. U ovom trenutku Europa još nije dala potpunu zabranu isporuke energenata, ali obvezuje svoje tvrtke da odbiju suradnju s Rusijom.
Koje zemlje ovise o ruskoj nafti?
Sjedinjene Države su uvele potpuni embargo na bilo kakvu opskrbu ruskom naftom. Zbog toga se nafta iz Rusije više ne može primati ni u jednoj američkoj luci.
Biden je uvjeren da će Amerikanci osjetiti utjecaj ove odluke, ali ne može drugačije i pokušat će minimizirati posljedice.
Nakon Sjedinjenih Država, rusku je naftu odbila Velika Britanija, koja je također najavila da će krajem 2022. prijeći na punu energetsku samodostatnost. Takva izjava postala je samo signal europskim tvrtkama da što prije odbiju suradnju s ruskim biznisom.
Kakve će biti posljedice za Europu i SAD?
Sjedinjene Američke Države nisu glavni potrošač ruske nafte i plina, zbog čega će posljedice sankcija na gospodarstvo ove zemlje biti minimalne.
Istodobno, poznato je da prema Rystad Energyu, jednoj od norveških tvrtki koja se bavi analitikom, Sjedinjene Države dnevno dobivaju približno 100 barela nafte iz Rusije dnevno. Ova brojka je samo 5% ukupnog ruskog izvoza energetskih resursa. Međutim, lani je taj broj porastao na 8%.
Kako Europa ovisi o ruskoj nafti?
Postoje situacije kada se ruska nafta može zamijeniti arapskom uz pomoć iznimno složenih logističkih i transportnih lanaca. Vjerojatno bi se na svjetsko tržište kao izvori nafte mogla vratiti nafta iz Irana i Venezuele. U budućnosti bi to izazvalo diverzifikaciju cijena. U tom slučaju ruska nafta ide kupcima iz Indije i Kine.
No cijene se ne mogu ostaviti na istoj razini, a u vrijeme objave sankcija Rusiji, nafta Brent košta više od 129 dolara po barelu. Odmah nakon što se vijest o zabranama proširila svijetom, cijena je porasla na 132 dolara.
Prema analitičarima, cijena nafte mogao bi porasti na 200 dolara ako europske zemlje također uvedu sankcije protiv ruske nafte. Izvještava se da trošak definitivno neće pasti ispod troznamenkaste vrijednosti. Ovo je sjajna prilika zaraditi na nafti sada.
Prema riječima potpredsjednika ruske vlade Aleksandra Novaka, cijena barela mogla bi dosegnuti rekordnu vrijednost ako Europska unija i Sjedinjene Države ne poduzmu mjere za nastavak uvoza ruske nafte. Europa je do sada bila neutralna po tom pitanju.
Kao i cijene, skočit će i stopa inflacije diljem svijeta. Sve je to zbog povećanja cijene benzina, koji će postati nedostupan većini opće populacije, a također će ozbiljno pokvariti sliku globalnim tvrtkama.
Naknadni rast cijena plina dovest će i do toga da će ljudi morati plaćati puno više za svakodnevne stvari - od hrane do "komunalnih".
Reuters također napominje da takva odluka o napuštanju ruske nafte dodatno uništava svjetsku ekonomiju, koja se nije imala vremena oporaviti od globalne pandemije koronavirusa.
Kako će se ponašati Europska unija?
Danas je Europa jako ovisna o ruskoj nafti i plinu. Dovoljno je osvrnuti se na statistiku koja pokazuje da 25% zaliha nafte, oko 40% zaliha plina i 45% uvoza ugljena ide u Europu iz Rusije.
Kao jedna od alternativnih opcija za Europu, to je prijava za kupnju u druge naftne zemlje, ali ovdje su potrebni ozbiljni logistički i transportni troškovi. Istodobno, situacija s plinom je krajnje dvosmislena, što zahtijeva specijalizirane uvjete za transport na velike udaljenosti.
U vrijeme pisanja ovog teksta, Europska unija još nije donijela konačnu odluku o odbijanju uvoza ruske nafte i plina. Međutim, internetom već kruži "nacrt plana", koji jasno pokazuje kako će Europa prijeći na novu energetsku razinu, odbijajući kupovati naftu i plin od Rusije. Prvotni plan izrađen je do 2030., ali trenutne okolnosti tjeraju nas da stvaramo bliža mjerila.
Međutim, neke tvrtke, poput Shella i British Petroleuma, i same su izrazile želju za potpunim odbijanjem uvoza ruske nafte. Štoviše, trgovci su se počeli povlačiti iz trgovine ruskom naftom i plinom, bojeći se posljedica sankcija na bankarski sektor.
Kanadska vlada izašla je s gorljivom željom da napusti rusku naftu i plin, ali taj je korak vrlo uvjetovan. Od 2019. godine zemlja se ne bavi opskrbom energetskih resursa iz Rusije.
Koje su zemlje Europske unije najviše ovisne o ruskoj nafti?
Zbog početka "specijalne operacije" u istočnoj Europi, Njemačka je odmah stavila Sjeverni tok 2 na čekanje. Nakon toga, mnoge europske tvrtke izrazile su želju za prekidom energetske suradnje s ruskim tvrtkama. A ako su SAD potpuno napustile uvoz iz Rusije, onda zemlje Europske unije još uvijek razmišljaju i pokušavaju izgraditi najoptimalnije rješenje za daljnje djelovanje. Međutim, postoji nekoliko zemalja EU koje definitivno neće moći odmah odbiti energente iz Rusije.
Ispod je šarena infografika koja prikazuje postotak energetske ovisnosti svake europske zemlje o ruskoj nafti, plinu i ugljenu. Podaci su za 2020. godinu, čak i prije pandemije koronavirusa.
Treba napomenuti da najveću energetsku ovisnost pokazuju Grčka i Luksemburg. Na trećem i četvrtom mjestu su Cipar, odnosno Malta. Odmah nakon toga vrijedi istaknuti Njemačku, koja je po površini najveća, a najviše ovisi o energetskim resursima.
Nemoguće je ne primijetiti da glavne zalihe nafte, prirodnog plina i ugljena proizvode izravno ruske tvrtke. Istodobno, količina isporučenih energetskih resursa očito premašuje opskrbu iz alternativnih izvora poput Nigerije i Iraka.